LJETNI TARTUF – TUBER AESTIVUM

Ova gljiva raste u tlu bjelogoričnih šuma, izuzetno je cijenjenja. 

Tartufe su poznavali stari Egipćani,  Ciceron ih je smatrao istinskom djecom Zemlje, u svojim djelima ih spominje Teofrastu 4. stoljeću prije Krista, a svoj put prema svjetskim trpezama  su  započeli već krajem 15. stoljeća. Tad su ih počeli obožavati u Périgordu, a prvu je knjigu o tartufima 1564. godine napisao Alfonso Ciccarelli. Francuski botaničar Joseph Pitton de Tournefort prvi ih je podrobnije promatrao i opisivao početkom 18. stoljeća, a stotinjak godina poslije tartufe su počeli znanstveno istraživati u Italiji (Carlo Vittadini), te nešto kasnije u Francuskoj (braća Louis-René i Charles Tulasne).
Tuber spp.  je rod Ascomycetes koji najčešće vegetiraju  u krečnjačkim tlima u mikoriznoj zajednici sa relativno širokom grupom vrsta listopadnog drveća: hrast (Quercus spp.), grab (Carpinus spp.) lijeska (Corylus spp.), topola (Populus spp.), bukva (Fagus spp.). Rod Tuber spp.  producira  plodno tijelo koje se u obliku gomolja nalazi pod zemljom trivijalnog naziva tartuf. U završnoj fazi vegetacije svako plodno tijelo ispušta vrlo specifičan i jak miris po kojem ga nalaze životinje kao psi i svinje koje imaju jako osjetilo mirisa. Tuber spp. pokazuju značajne razlike u geografskoj distribuciji. U svijetu je (Indeks fungorum) zabilježeno 87 vrsta gljiva roda Tuber dok su 32 vrste zabilježene u Europi. Posebno su ekonomski važne dvije vrste  bijeli tartuf Tuber magnatum Pico po kojem je poznata Istra i crni tartuf Tuber melanosporum Vitt.  Cijene im ovise o ponudi na tržištu ali prosječna cijena za bijeli tartuf je 3000 – 4000 eura/kg dok je cijena za crni tartuf do 500 eura/kg.

Po Europi se najviše pojavljuje ljetni tartuf Tuber aestivum Vittadini (1831), sinonim T. uncinatum (Wedén et al. 2005) koji  nema jaki mirisa ili okusa kao dvije spomenute vrsta. Prodajna cijena varira od 75 do 155 eura /kg. U  Bosni i Hercegovini nisu znanstveno zabilježeni tartufi mada postoji cijeli niz nalaza koji pokazuju kako i naša zemlja obiluje ovom delicijom.

Analiza slučaja

Na području Općine Jajce na obroncima planine Ranče  28. listopada u 16h sa psom pasmine  Lagotto Romagnolo  g. Tihomir Radovac pronašao je u na visini od 906 m GPS  44^o21^, 50.31^“ / 17^o22^,30.53^“ ispod niskog graba više komada crnoga (ljetnoga) tartufa Tuber aestivum. Po neslužbenim izvorima i na drugim lokacijama u Bosni i Hercegovini  pronađen je značajan broj primjeraka tartufa, ali oni nisu bili dostupni analizi.

Plodno tijelo:

nepravilno okruglo tijelo, ponekad spljošteno, veličina je 20 – 100 mm, crno do crno smeđe boje, tvrdo, peridij prekriven piramidalnim višekutnim bradavicama 3-12 mm koje imaju do

4-6 strana. Bradavice su zatupljenog  vrha sa sitnim crticama  kao da su ispucale. Gleba je kompaktna, čvrsta, mesnata, mramorirana,  bijela na početku vegetacije, kasnije  svjetlo smeđe, pred kraj vegetacije tamno smeđe boje koju kao mozak prožimaju bijele tanke vijugave  žilice. Bez promjene boje na presjeku.

Miris:

intenzivan, vrlo jak, ugodan, podsjeća na prženi slad.

Okus:

blag, podsjeća na okus  oraha ili lješnjaka

Upotrebljivost:

Jestiv, izvrsne kakvoće

Ekologija:

vegetira od svibnja do studenoga na vapnenim terenima na različitim nadmorskim visinama 1600 m nadmorske visine u ektomikorizi sa različitim vrstama drveća i grmlja. Vjerojatnoća pronalaska je veća u podnožju stabala gdje je šuma rjeđa i bez vegetacije ili niskoga rasta. Tlo može biti kamenito, lagano pjeskovito, vapnenasto, s humusom i vodopropusno na podlozi trijasa, jure ili krede. Poželjan je izvjestan postotak glineno-ilovastih čestica koje zadržavaju više vlage. Dublji slojevi su prilično čvrsti, što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje. S obzirom na to da im je potrebno dosta sunčeve svjetlosti, povoljno tlo za rast crnih tartufa treba biti manje od 30% prekriveno stablima i slabo prekriveno grmljem. Potvrđena prirodna staništa crnih tartufa nalaze se u cijeloj Bosni I Hercegovini. Plodno tijelo se pojavljuje plitko u zemlji za razliku od bijelog tartufa T.magnatum koji vegetira do 30 cm duboko u zemlji. Najčešće dendrološke vrste s kojim je u ektomikorizi su: hrast (Quercus spp.), grab (Carpinus spp.), topola (Populus spp.), bukva (Fagus spp), divlja trešnja (Prunus avium), jasen (Fraxinus spp.), brijest ( Ulmus), bor (Pinus), lješnjak (Corylus spp.), divlja kruška (Pyrus piraster), trnina ili crni trn (Prunus spinosa) . Pojavljuje se u Europi i sjevernoj Africi.

Mikroskopski opis:

Spore široko eliptične, zaobljena, okruglaste, bezbojne kada je gljiva mlada, poslije žućkasta do smeđe, površine prekrivene  mrežom, alveole su nepravilne, višekutne. Ascusi imaju vrećasti oblik te kratku peteljku, sadrže 1 – 5(6) spora, a najčešće imaju 2 -4 spore.

Zaključak:

Kao i zemlje u okruženju Bosna i Hercegovina je prava riznica biološke raznolikosti pa tako i gljiva roda Tuber. Staništa sjevernog dijela Bosne i Hercegovine imaju karakteristike najboljih staništa tartufa, a cijela Hercegovina po svojoj geološkoj strukturi ima karakteristike vrlo slične geološkoj strukturi tla u Istri, međutim godinama nisu rađena značajnija istraživanja i prikupljanje  ovih gljiva. Bosna i Hercegovina je zemlja koja je vrlo bogata različitim vrstama gljiva roda Tuber. U našim istraživanjima pronađeno je nekoliko vrsta gljiva roda Tuber koje ćemo po analizi objaviti. Tartuf definitivno može postati značajna komercijalna djelatnost i turistička aktivnost, ali i dio gastronomske ponude.